Koronavirus: kriv je preživjeli

Cijeli svijet se okrenuo naglavačke. Nekoliko vaših prijatelja je već izgubilo posao ili bankrotiralo, jedan vaš prijatelj je teško bolestan, drugi ima napade panike u samoizolaciji. I progone vas osjećaji srama i neugode zbog činjenice da je s vama sve u redu — i s poslom i sa zdravljem. S kojim ste pravom tako sretni? Jeste li to zaslužili? Psiholog Robert Taibbi predlaže prepoznati prikladnost krivnje i otpustiti je odabirom novih načina djelovanja.

Već nekoliko tjedana klijente savjetujem na daljinu, putem interneta. Redovito dolazim u kontakt s njima kako bih saznao kako se snalaze i pružam im podršku koliko god mogu. Nije iznenađujuće da većina njih sada doživljava tjeskobu.

Neki ne mogu točno odrediti njegov izvor, ali nejasan osjećaj nelagode i straha preokrenuo je cijeli njihov svakodnevni život. Drugi jasno vide razloge svoje tjeskobe, ona je opipljiva i konkretna — to su brige oko posla, financijske situacije, ekonomije u cjelini; zabrinutost da se oni ili njihovi najmiliji razbolijevaju, ili kako se nose stariji roditelji koji žive daleko.

Neki moji klijenti također govore o krivnji, neki čak koriste izraz krivnja preživjelog. Njihovi su poslovi i dalje dodijeljeni njima, dok su mnogi prijatelji iznenada ostali bez posla. Za sada su oni sami i njihovi bližnji zdravi, dok im je jedan kolega bolestan, a smrtnost u gradu raste.

Ovaj akutni osjećaj danas doživljavaju neki od nas. I to je problem koji treba riješiti

Moraju zadržati izolaciju, ali žive u prostranoj kući sa strujom, vodom i hranom. A koliko ljudi živi u mnogo manje ugodnom okruženju? Da ne govorimo o zatvorima ili izbjegličkim kampovima, gdje je u početku postojao minimum pogodnosti, a sada skučenost i loši životni uvjeti mogu dramatično pogoršati situaciju...

Takvo iskustvo nije sasvim primjereno bolnoj, mučnoj krivnji onih koji su preživjeli strašnu katastrofu, rat, bili svjedoci smrti najmilijih. Pa ipak, to je na svoj način oštar osjećaj koji neki od nas danas doživljavaju i to je problem s kojim se treba pozabaviti. Evo nekoliko prijedloga.

Shvatite da je vaša reakcija normalna

Mi smo društvena bića i stoga nam je suosjećanje za druge prirodno. U kriznim vremenima poistovjećujemo se ne samo s bližnjima, nego s cijelom ljudskom zajednicom.

Taj osjećaj pripadnosti i krivnje posve je opravdan i razuman, a dolazi iz zdrave receptivnosti. Ono se budi u nama kada osjetimo da su naše temeljne vrijednosti povrijeđene. Taj osjećaj krivnje uzrokovan je spoznajom nepravde koju ne možemo objasniti i kontrolirati.

Podržite voljene

Vaš zadatak je pretvoriti destruktivni osjećaj u konstruktivnu akciju podrške. Obratite se onim prijateljima koji su sada bez posla, ponudite svu pomoć koju možete. Ne radi se o oslobađanju od krivnje, već o vraćanju ravnoteže i usklađivanju vaših vrijednosti i prioriteta.

Platite drugu

Sjećate li se istoimenog filma s Kevinom Spaceyjem i Helen Hunt? Njegov junak, čineći nekome uslugu, tražio je od te osobe da zahvali ne njemu, već trojici drugih ljudi, koji su pak zahvalili još trojici, i tako dalje. Moguća je epidemija dobrih djela.

Pokušajte širiti toplinu i ljubaznost onima izvan vašeg unutarnjeg kruga. Na primjer, pošaljite namirnice obitelji s niskim primanjima ili donirajte novac u dobrotvorne svrhe za pomoć bolesnoj djeci. Je li to bitno globalno? Ne. Čini li to veliku razliku u kombinaciji s naporima drugih ljudi poput vas? Da.

Shvatite da niste iznimka.

Za održavanje duševnog mira može biti korisno zastati, sa zahvalnošću cijeniti ono što imate i iskreno priznati da ste imali sreće što ste izbjegli neke poteškoće. No, jednako je važno shvatiti da će se prije ili kasnije svatko morati suočiti sa životnim problemima. Možete proći kroz ovu krizu neokrznuti, ali budite svjesni da vas u jednom trenutku život može osobno izazvati.

Učinite sada što možete za druge. A možda će jednog dana učiniti nešto za vas.


O autoru: Robert Taibbi klinički je socijalni radnik s 42 godine iskustva kao kliničar i supervizor. Provodi edukacije iz terapije parova, obiteljske i kratkotrajne terapije te kliničke supervizije. Autor 11 knjiga o psihološkom savjetovanju.

Ostavi odgovor