Hrastova bukovača (Pleurotus dryinus)
- Odjel: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjel: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Razred: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podrazred: Agaricomycetidae (Agaricomycetes)
- Redoslijed: Agaricales (Agaric ili Lamellar)
- Obitelj: Pleurotaceae (Voshenkovye)
- Rod: Pleurotus (bukovača)
- Tip: Pleurotus dryinus (Hrastova bukovača)
crta:
Klobuk bukovače ima polukružni ili eliptični oblik, ponekad u obliku jezika. Široki dio gljive obično je uvučen za 5-10 cm tijekom cijelog životnog ciklusa gljive. Boja je sivkastobijela, blago smećkasta, dosta varijabilna. Lagano hrapava površina kapice bukovače prekrivena je tamnim sitnim ljuskama. Meso klobuka je elastično, debelo i lagano, ugodnog mirisa na gljive.
zapisi:
Bijela, često usađena, spušta se duboko niz stabljiku, svjetlije je nijanse od stabljike. S godinama, ploče mogu poprimiti prljavo žutu boju. Ploče mladih bukovača prekrivene su bijelim premazom svijetlo sive ili bijele boje. Na temelju toga se određuje hrastova bukovača.
Spore u prahu:
Bijela.
Noga:
Debeo (1-3 cm debljine, 2-5 cm dugačak), blago sužen na dnu, kratak i ekscentričan. Ima boju kapice ili malo svjetliju. Meso buta je bijelo sa žutom nijansom, vlaknasto i tvrdo pri dnu.
Unatoč nazivu, hrastova bukovača rađa i na ostacima raznih stabala, a ne samo na hrastovima. Plod hrastove bukovače javlja se u srpnju-rujnu, što je približava plućnoj bukovači.
Hrastova bukovača odlikuje se karakterističnim privatnim pokrivačem. Znajući to, nemoguće je brkati hrastovu bukovaču s plućom ili kamenicom.
Bukovača se u stranoj literaturi smatra nejestivom gljivom, dok se u nekim izvorima njezina nutritivna svojstva navode s pozitivne strane. No, relativno niska prevalencija gljivice ne dopušta nam točan odgovor na ovo pitanje.