Kako naša tjeskoba utječe na krznene ljubimce

Trebalo bi samo jednom vidjeti predan pogled vašeg psa i njenu vilujuću hvost – i čak i najteži dan odmah će postati bolji. A kada naši pitomci zabolevaût, bolʹno i nam.

Nedavno je istraživanje pokazalo da se ovi odnosi razvijaju u svim smjerovima: psi mogu promijeniti stanje svojih domaćina, doživljavajući dugi stres ili nemir.

«Sobaki se dobro razumiju u ljude», – govori glavna autorica istraživanja Lina Ross, zoologinja švedskog Linčepingskog sveučilišta. «Oni nas bolje razumiju, nego što ih razumijemo». Djelotvorno, rastući obim literature otkriva sposobnost psa interpretirati neverbalne signale, predavane ljude.

Ovaj mornarski pas ottačio je tijekom deset tisuća godina života zajedno s ljudima. Kada su psi samo počeli domašnivatʹ, te iz njih, koji su lako ulavlivali poruke ljudima – kao po prâmym naredbam, tako i po kosvennomu jeziku tijela – imali su očiglednu prednost pred svojim više ostorožnim i socijalno neprilagođenim sobama.

Ima u tome, međutim, i negativna strana: ako osjećamo negativne emocije, naši psi ih također mogu očuvati.

Stres i pitomci

Neki ljudi, naravno, više zabrinuti i emocionalno nestabilni. Ross je podigao hipotezu, što vladalac, stradajući od zabrinutosti, može izazvati kronični stres u svom pitomcu.

Ekipa istraživača odabrala je 58 pasa i vlasnika u Švedskoj, među kojima su bila 33 šetlandska ovčara i 25 border-kolija. Vlasti su ispunili ankete koje se tiču ​​ličnih kvaliteta i psihičkog zdravlja, kao i njihovih domaćih životinja.

Da bi se utvrdilo koliko je stres u sudionicima i njihovim pitomcima, Ross i drugi kolegiji mjerili su koncentraciju hormona stresa – kortizola – u kosom i mehu. Kortizol se prirodnim putem pojavljuje u organizmu u stresnim situacijama, ali se daljnji učinak ove kemijske tvari fiksira u postupno rastućim dlakama i mehu.

Ekipa Ross je obuhvatila cijeli niz promjena, kao što su sezonske razlike u razini aktivnosti i obliku života, ali jedinim čimbenikom, koji se pomaknuo s razine trećeg psa psa, bio je stupanj trećeg stupnja njezinog vlasnika. Drugim riječima, vlasnik s visokim sadržajem kortizola u kosama je također imao psa s visokim sadržajem kortizola.

Interesantno, da se u suprotnom smjeru takve zakonitosti nisu pojavile: Ross nije našao dokaze da su zabrinjavajući psi utjecali na stanje svojih domaćina. No psi, po cijeloj vidljivosti, primjećuju nevažne promjene u mirisu tijela svog vlasnika ili u njegovom ponašanju (izmjena pohodki, kusanje nogu, povećanje dražitelnosti).

«Na početku sam bila vrlo udivljena. No, to se objašnjava time da su vlasnici pasa prilično veliki dio svakodnevnog života, a kod vlasnika obično postoje načini za provođenje bez sudjelovanja njihovih pitomaca», – kaže Ross.

Sténli Koren, stručnjak za povike pasa i zasluženi psiholog sa Sveučilišta Britanske Kolumbije, istaknuo je da rezultati potvrđuju stalne pojave svjedočanstva onoga što „osobe računaju naše emocije i reagiraju na odgovarajući način“.

Domašnie pitomcy kak terapiâ

„Ovo istraživanje ne znači da zabrinuti ljudi ne moraju voditi psa – ne otključati ga“, – kaže Koren.

Zapravo, prisustvo pasa može pomoći ljudima da se opuste: Američka asocijacija problematičnih rasprava preporuča potencijalni način rješavanja stresa svakodnevnog života zavesti pitomca. Medicinska istraživanja također su pokazala da prisustvo pasa u domu može smanjiti krvni tlak.

Bez obzira na to, da istraživači nisu primijetili bilo kakve dugotrajne posljedice za zdravlje pitomca, u vezi s mirom vlasnika, pokušavajući se obratiti u navedenim svojim psima, hozâevam obratiti pozornost na svoje vlastito stanje.

Ostavi odgovor