Od sramežljivosti do samopouzdanja

Prvi korak u rješavanju problema je prepoznavanje problema. Budimo iskreni, iako se čuda događaju u našim životima, prilično su rijetka (zato i jesu čuda). Dakle, u većini slučajeva, da biste nešto postigli, morate se stvarno potruditi i krenuti prema svom cilju. Uključujući i ako je zadatak prevladati pretjeranu stidljivost i sramežljivost, što teško može pridonijeti uspjehu i razvoju. Što razlikuje osobu koja je puna povjerenja u svoje snage i sposobnosti od nekoga tko stalno sumnja u sebe? Potonji se, naprotiv, nastoje ograditi od zastrašujućih, čak zanimljivih zadataka i prilika, pristaju na manje od onoga za što su sposobni. Međutim, izgradnja i razvoj samopouzdanja ponekad može biti zastrašujući zadatak. Jedna je stvar znati koliko je važno biti siguran u svoje sposobnosti, a druga je stvar postati takva osoba, pogotovo kada vam je neugodno najaviti autobusnu stanicu ili nazvati dostavu da naručite pizzu. Postavlja se neizbježno pitanje: što učiniti i tko je kriv? Odgovor leži. Samopouzdani ljudi ne sumnjaju u svoju sposobnost da se nose s problemom (zadatkom) bez obzira na okolnosti. Suočeni s teškoćama, znaju da mogu okrenuti situaciju u smjeru koji im je od koristi. Umjesto opsjednutosti ili stalnog straha od problema, uče iz iskustva, "pumpaju" svoje vještine i razvijaju obrazac ponašanja koji će dovesti do uspjeha. To uopće ne znači da je samouvjerenoj osobi strana bol razočaranja ili odbijanja nečega, ali on zna kako to proći dostojanstveno, ne dopuštajući da situacija negativno utječe na budućnost. Važno je razviti vještinu brzog oporavka od neuspjeha i ne ovisiti o vanjskim čimbenicima za povećanje samopoštovanja. Naravno, lijepo je dobiti pohvalu od šefa ili prestižnu nagradu u svojoj branši, ali oslanjajući se samo na tuđa priznanja, ograničavate svoj potencijal i mjeru u kojoj možete utjecati na budućnost. Duboko ukorijenjeno povjerenje dolazi iz dvije stvari: . Takva svijest zahtijeva vrijeme. Predlažemo razmotriti niz praktičnih preporuka za kratkoročno razdoblje. Sama činjenica pronalaska i poznavanja vaših prirodnih talenata, sklonosti i strasti magično povećava vaše samopouzdanje i samopoštovanje. Započnite razmišljanjem o tome što vas fascinira, koji cilj osvaja vaš duh. Možda će dio vas šapnuti “Nisi sposoban za ovo”, budi nepokolebljiva, zapiši na komad papira svoje pozitivne osobine koje će ti pomoći da postigneš ono što želiš. Na primjer, pronašli ste svoju ambiciju – pisanje filmskih scenarija. Na prvi pogled to se čini nemogućim, ali kada sve stavite na police, shvatite: sve što se od vas traži je strast prema filmu, kreativna crta i sposobnost pisanja priča, a sve to imate. Skloni smo podcijeniti svoje sposobnosti, unatoč činjenici da je to nepraktično i općenito u osnovi pogrešno. Razmislite o određenom postignuću, poput dobivanja prvog posla ili polaganja teškog ispita. Analizirajte što ste učinili da se to dogodi? Je li to bila vaša upornost, neka posebna vještina ili pristup? Vaše sposobnosti i kvalitete svakako se mogu primijeniti u postizanju sljedećih ciljeva. Navika koja ubija mnoge ljude je stalno uspoređivanje sebe s drugima. Vi ste vi, stoga se prestanite uspoređivati ​​s drugim ljudima do te mjere da izgubite samopoštovanje. Prvi korak u rješavanju sramežljivosti je potpuno prihvaćanje sebe onakvima kakvi jeste, s pozitivnim i ne baš osobinama. Pomičite svoje granice malo po malo, korak po korak. Iznenadit ćete se sposobnošću osobe da se prilagodi različitim novim uvjetima! Idite na javna mjesta, izložbe, sastanke, festivale i događanja, učinite to dijelom života. Kao rezultat toga, počet ćete primjećivati ​​kako vam postaje sve ugodnije, a sramežljivost negdje odlazi. Upamtite, ostati unutar svoje zone udobnosti znači da se nećete promijeniti i kao takav sramežljivost neće nestati. Odbijanje je normalan dio života. Na ovaj ili onaj način, tijekom života susrećemo ljude čiji interesi i vrijednosti ne konvergiraju s našima ili poslodavce koji nas ne vide kao dio svog tima. I to je opet normalno. Naučite ne shvaćati takve situacije kao osobnu uvredu, već samo kao priliku za rast. Govor tijela je u izravnoj korelaciji s našim osjećajima. Ako stojite pogrbljeno, pogrbljeno u ramenima i spuštene glave, automatski ćete se osjećati nesigurno i, takoreći, sram sebe. Ali pokušajte ispraviti leđa, ispraviti ramena, ponosno podići nos i koračati sigurnim hodom, jer ni sami nećete primijetiti da se osjećate kao puno vrijednija i hrabrija osoba. I za to treba vremena, ali, budite sigurni, vrijeme je.

Ostavi odgovor