Duhovne prakse poput joge, meditacije ili strogosti mnogi smatraju sljedećim novonastalim hobijima. No, sve više ljudi dolazi do zaključka da su nužni u našem užurbanom životu. Kako je vipassana, odnosno praksa šutnje, pomogla našoj heroini?
Duhovne prakse mogu osnažiti osobu i otkriti njezine najbolje kvalitete. Ali na putu do novog iskustva često se javlja strah: “Ovo su sektaši!”, “A ako se uhvatim za leđa?”, “Ovu pozu neću moći ni izbliza nacrtati.” Stoga, nemojte ići u krajnosti. Ali također nije potrebno zanemariti mogućnosti.
Što je vipassana
Jedna od najmoćnijih duhovnih praksi je vipassana, posebna vrsta meditacije. U Rusiji je Vipassanu postalo moguće prakticirati relativno nedavno: službeni centri u kojima se možete odmoriti sada djeluju u Moskovskoj regiji, Sankt Peterburgu i Jekaterinburgu.
Povlačenje obično traje 10 dana. Za ovo vrijeme njegovi sudionici odbijaju bilo kakvu vezu s vanjskim svijetom kako bi ostali sami sa sobom. Zavjet šutnje preduvjet je za praksu, koju mnogi nazivaju glavnim iskustvom u životu.
Dnevna rutina u različitim centrima, uz neke iznimke, je ista: mnogo sati svakodnevne meditacije, predavanja, skromna hrana (na retreatu ne možete jesti meso i hranu ponijeti sa sobom). Dokumenti i dragocjenosti, uključujući prijenosno računalo i telefon, polažu se. Nema knjiga, glazbe, igara, čak ni pribora za crtanje - i to su "odmetnici".
Prava vipassana je besplatna, a na kraju programa možete ostaviti izvedivu donaciju.
Samovoljno šutim
Zašto se ljudi dobrovoljno obraćaju ovoj praksi? Elena Orlova iz Moskve dijeli svoje iskustvo:
“Vipassana se smatra praksom tišine. Ali zapravo je to praksa uvida. Oni koji su još na početku puta pokušavaju ga protumačiti na temelju osobnih iluzija i očekivanja. Zato nam je svima potreban učitelj koji će objasniti zašto je to potrebno i kako se pravilno uroniti u praksu.
Zašto je vipasana neophodna? Samo da produbite svoje znanje. Stoga je pogrešno reći “odraditi praksu”, budući da ona tek počinje na ovom tečaju. Uvjeren sam da vipasanu treba posjećivati barem jednom u šest mjeseci. Njegova se bit ne mijenja, ali mijenjamo se mi sami, mijenja se dubina razumijevanja i uvida.
Upute se daju tijekom tečaja. U različitim tradicijama razlikuju se, ali značenje je isto.
U svakodnevnoj gužvi i užurbanosti naš um je uključen u igre svijeta koji smo izmislili. I na kraju se naš život pretvara u jednu neprestanu neurozu. Vipassana praksa pomaže da se razotkrijete poput lopte. Daje priliku da pogledamo život i vidimo što je bez naših reakcija. Da vide da nitko i ništa nema karakteristike koje im sami pripisujemo. Ovo razumijevanje oslobađa um. I ostavlja po strani ego, koji više ničim ne kontrolira.
Prije prolaska kroz retreat, i ja sam se, kao i mnogi drugi, pitao: “Tko sam ja? Zašto sve ovo? Zašto je sve ovako, a ne drugačije? Pitanja su uglavnom retorička, ali sasvim prirodna. U mom životu postojale su razne prakse (joga, na primjer) koje su im na ovaj ili onaj način odgovorile. Ali ne do kraja. A praksa vipassane i filozofija budizma kao znanosti o umu dali su samo praktično razumijevanje kako sve funkcionira.
Naravno, puno razumijevanje je još daleko, ali napredak je očit. Od ugodnih nuspojava - bilo je manje perfekcionizma, neuroze i očekivanja. I, kao rezultat, manje patnje. Čini mi se da život bez svega ovoga samo pobjeđuje.
Mišljenje psihoterapeuta
“Ako nema prilike otići na višednevni odmor, onda i 15 minuta meditacije dnevno značajno poboljšava kvalitetu života, pomaže kod anksioznih i depresivnih poremećaja”, kaže psihijatar i psihoterapeut Pavel Beschastnov. — Ako postoji takva prilika, onda možemo razmotriti ne samo najbliža središta za povlačenje, već i takozvana mjesta moći. Na primjer, na Altaju ili Bajkalu. Novo mjesto i novi uvjeti pomažu da se brzo prebacite i uronite u sebe.
S druge strane, svaka duhovna praksa je koristan dodatak radu na sebi, ali definitivno nije “čarobna pilula” i nije glavni ključ sreće i harmonije.