Drevni Egipćani bili su vegetarijanci: Nova studija mumija

Jesu li stari Egipćani jeli kao mi? Ako ste vegetarijanac, prije tisuća godina na obalama Nila osjećali biste se kao kod kuće.

Zapravo, jedenje velikih količina mesa novi je fenomen. U starim kulturama vegetarijanstvo je bilo puno češće, s izuzetkom nomadskih naroda. Većina naseljenih naroda jela je voće i povrće.

Iako su izvori ranije izvješćivali da su stari Egipćani uglavnom bili vegetarijanci, sve do nedavnih istraživanja nije bilo moguće reći u kojem su omjeru bile te ili druge namirnice. Jesu li kruha jeli? Jeste li se navalili na patlidžan i češnjak? Zašto nisu pecali?

Francuski istraživački tim otkrio je da je ispitivanjem ugljikovih atoma u mumijama ljudi koji su živjeli u Egiptu između 3500. pr. i 600. n. e., možete saznati što su jeli.

Svi atomi ugljika u biljkama dobivaju se iz ugljičnog dioksida u atmosferi fotosintezom. Ugljik ulazi u naše tijelo kada jedemo biljke ili životinje koje su jele te biljke.

Šesti najlakši element u periodnom sustavu, ugljik, nalazi se u prirodi kao dva stabilna izotopa: ugljik-12 i ugljik-13. Izotopi istog elementa reagiraju na isti način, ali imaju malo različite atomske mase, pri čemu je ugljik-13 malo teži od ugljika-12. Biljke se dijele u dvije skupine. Prva skupina, C3, najpopularnija je među biljkama poput češnjaka, patlidžana, krušaka, leće i pšenice. Druga, manja skupina, C4, uključuje proizvode poput prosa i sirka.

Uobičajene C3 biljke uzimaju manje teškog izotopa ugljika-13, dok C4 uzima više. Mjerenjem omjera ugljika-13 prema ugljiku-12 može se odrediti razlika između dvije skupine. Ako jedete puno C3 biljaka, koncentracija izotopa ugljika-13 u vašem tijelu bit će manja nego ako jedete uglavnom C4 biljke.

Mumije koje je pregledao francuski tim bile su ostaci 45 ljudi koji su u 19. stoljeću odvedeni u dva muzeja u Lyonu u Francuskoj. “Imali smo nešto drugačiji pristup”, objašnjava Alexandra Tuzo, voditeljica istraživanja na Sveučilištu u Lyonu. “Puno smo radili s kostima i zubima, dok mnogi istraživači proučavaju kosu, kolagen i proteine. Također smo radili na više razdoblja, proučavajući nekoliko ljudi iz svakog razdoblja kako bismo pokrili veći vremenski raspon.”

Istraživači su svoja otkrića objavili u časopisu Journal of Archaeology. Izmjerili su omjer ugljika-13 prema ugljiku-12 (kao i nekoliko drugih izotopa) u kostima, caklini i kosi ostataka i usporedili ga s mjerenjima u svinjama koje su dobile kontrolnu hranu s različitim udjelima C3 i C4 . Budući da je metabolizam svinja sličan ljudskom, omjer izotopa bio je usporediv s onim u mumijama.

Kosa apsorbira više životinjskih bjelančevina nego kosti i zubi, a omjer izotopa u kosi mumija odgovara onom kod modernih europskih vegetarijanaca, što dokazuje da su stari Egipćani bili uglavnom vegetarijanci. Kao i kod mnogih modernih ljudi, njihova se prehrana temeljila na pšenici i zobi. Glavni zaključak studije bio je da žitarice skupine C4, poput prosa i sirka, čine manji dio prehrane, manje od 10 posto.

Ali otkrivene su i iznenađujuće činjenice.

“Otkrili smo da je prehrana bila dosljedna u cijelosti. Očekivali smo promjene”, kaže Tuzo. To pokazuje da su se stari Egipćani dobro prilagodili svom okruženju kako je područje Nila postajalo sve sušnije od 3500. pr. e. do 600. godine nove ere e.

Za Kate Spence, arheologinju i stručnjakinju za drevni Egipat na Sveučilištu Cambridge, to nije bilo iznenađenje: "Iako je ovo područje vrlo suho, oni su uzgajali usjeve sa sustavima za navodnjavanje, što je vrlo učinkovito", kaže ona. Kada je razina vode u Nilu pala, farmeri su se približili rijeci i nastavili obrađivati ​​zemlju na isti način.

Prava misterija je riba. Većina ljudi bi pretpostavila da su stari Egipćani, koji su živjeli u blizini Nila, jeli puno ribe. Međutim, unatoč značajnim kulturnim dokazima, u njihovoj prehrani nije bilo mnogo ribe.

“Postoji mnogo dokaza o ribolovu na egipatskim zidnim reljefima (i harpunom i mrežom), riba je također prisutna u dokumentima. Postoji mnoštvo arheoloških dokaza o konzumaciji ribe s mjesta poput Gaze i Amame”, kaže Spence, dodajući da se neke vrste ribe nisu konzumirale iz vjerskih razloga. “Sve je to pomalo iznenađujuće, budući da analiza izotopa pokazuje da riba nije bila baš popularna.”  

 

Ostavi odgovor