Laktarijus akvizonatus (Lactarius aquizonatus)
- Odjel: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjel: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Razred: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podrazred: Incertae sedis (neodređenog položaja)
- Redoslijed: Russulales (Russulovye)
- Obitelj: Russulaceae (Russula)
- Rod: Lactarius (Mliječni)
- Tip: Laktarijus akvizonatus (Lactarius aquizonatus)
Opis:
Šešir do 20 cm u promjeru, bijel sa žućkastom nijansom, malo sluzav, dlakavi rubovi, zamotan prema dolje. Na površini klobuka su slabo vidljive koncentrične svijetle, vodenaste zone. S godinama šešir postaje ljevkast.
Pulpa je elastična, gusta, bijela, ne mijenja boju pri lomljenju, specifičnog, vrlo ugodnog mirisa na gljive. Mliječni sok je bijel, jako jedak, a na zraku odmah požuti. Ploče su široke, rijetke, priljubljene uz stabljiku, bijele ili krem, krem prah spore.
Duljina noge gljive vodene zone je oko 6 cm, debljina oko 3 cm, ujednačena, jaka, šuplja kod odraslih gljiva, cijela površina noge prekrivena je plitkim žućkastim udubljenjima.
Parovi:
Ima neke sličnosti s bijelom grančicom (lactarius pubescens), ali mnogo veće. Liči i na bijelu ili suhu mliječnu gljivu (russula delica), koja nema bijelog mliječnog soka, violinu (lactarius vellereus), koja je obično veća, s filciranom površinom klobuka i bijelim mliječnim sokom, te na pravu mliječnu gljivu ( lactarius resimus), koji, čini se, ne raste na području Lenjingradske oblasti ... Najvažnija očita prepoznatljiva karakteristika je požutjela resa na dnu klobuka spojena. Nema otrovnih pandana, s obzirom da su sve te gljive uvjetno jestive i u zapadnoj Europi se smatraju žabokrečinama.
Bilješka:
Jestivost: