Crvena uljarica (Suillus collinitus)
- Odjel: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjel: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Razred: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podrazred: Agaricomycetidae (Agaricomycetes)
- Redoslijed: Vrganji (Boletales)
- Obitelj: Suillaceae
- Rod: Suillus (uljar)
- Tip: Suillus collinitus (crveni maslac)
- Suillus fluryi
- Uljač bez prstena
Crvena uljarica (T. Suillus fluryi) pripada gljivama roda uljarica. Rod uključuje više od pedeset vrsta gljiva koje rastu u umjerenoj hemisferi.
Gljiva se smatra jestivom, s nutritivnom vrijednošću druge kategorije. Među jestivim gljivama zauzima prvo mjesto među gljivama koje rastu u mješovitoj šumi.
Crvena uljarica ima srednje veliko plodno tijelo i klobuk crvenkastocrvene ljepljive površine. Na nozi gljive nalazi se ostatak opnaste posteljine ili male bradavice.
Omiljeno mjesto rasta je tlo ispod ariša, s kojim gljiva formira micelij. Početkom ljeta u mladim zasadima bora i smreke pojavljuje se prvi sloj ulja. Vrijeme odlaska na maslac poklapa se s vremenom cvatnje bora.
Drugi sloj ulja pojavljuje se sredinom srpnja, u vrijeme cvatnje lipe. Treći sloj crvene uljarice skuplja se od početka kolovoza do pojave prvih jačih mrazeva.
Raste u velikim skupinama, što je pogodno za berače gljiva prilikom branja.
Crveni maslac je ukusna i mirisna gljiva. Nije mlitava i nije crvljiva, gljiva je pogodna za bilo koju preradu. Maslac se kuha i marinira oguljen i neoguljen. To ne utječe na okus, ali klobuk neoguljene gljive nakon kuhanja postaje ružno crne boje. Marinada dobivena tijekom procesa kuhanja postaje gusta i crna. Očišćeni kuhani maslaci imaju svijetlu kremastu boju, a ugodan je za oko berača gljiva. Za sušenje za budućnost koristi se uljarica s neoguljenim šeširom, jer će s vremenom ionako potamniti.
Crvenu maslanicu zbog svojih nutritivnih svojstava iznimno cijene i amateri i profesionalni berači gljiva.