Vyttadyna muhara (Saproamanita vittadinii)
- Odjel: Basidiomycota (Basidiomycetes)
- Pododjel: Agaricomycotina (Agaricomycetes)
- Razred: Agaricomycetes (Agaricomycetes)
- Podrazred: Agaricomycetidae (Agaricomycetes)
- Redoslijed: Agaricales (Agaric ili Lamellar)
- Obitelj: Amanitaceae (Amanitaceae)
- Rod: Saproamanita
- Tip: Saproamanita vittadinii (Amanita vittadinii)
Vyttadyna muhara (Saproamanita vittadinii) ima bijeli, rijetko zelenkasti ili smećkasti klobuk promjera 4-14 cm. ljuske se obično primjetno uzdižu iznad površine klobuka s bazom od 4-6 kutova, uvijek zaostaju za kožom duž periferije. Ploče su bijele, slobodne. Noga je cilindrična, bijela, tamnije sužena prema dnu, s glatkim ili blago ispruganim prstenom. Nedostaje vagina. Iako su mlade gljive zatvorene u običnu volvu, međutim, daljnjim rastom na dnu plodnog tijela ona potpuno nestaje, njeni tragovi ostaju na površini klobuka i duž cijele duljine stabljike u obliku ljuskica. Na stabljici je gladak ili blago prugast prsten. Vagina brzo nestaje i vidljiva je samo kod vrlo mladih primjeraka. Prah spora je bijele boje. Spore 9-15 x 6,5-11 µm, nepravilno elipsoidne, glatke, amiloidne.
STANIŠTE
Nalazi se u nekim južnim i jugoistočnim stepskim predjelima naše zemlje. Pronađen je u zaštićenim djevičanskim stepama Ukrajine, u Stavropolju, u stepskim područjima Saratovske regije, u Armeniji, Kirgistanu i na drugim mjestima. Rasprostranjen u Europi, tipičan za relativno toplu klimu: od Britanskih otoka do Italije, istočno do Ukrajine. Postoje mnoga izvješća o prisutnosti Vittadinijeve muhare u Aziji (Izrael, Zakavkazje, središnja Azija, Daleki istok), Sjevernoj Americi (Meksiko), Južnoj Americi (Argentina), Africi (Alžir). Raste u šumskim stepama, stepama, u blizini šumskih pojaseva.
U južnoj Europi ova se gljiva smatra vrlo rijetkom vrstom.
SEZONA
Amanita vittadini raste od travnja do listopada na različitim tlima. Proljeće – jesen.
SLIČNE VRSTE
Slično kao i smrtonosno otrovna bijela muhara (Amanita verna), koje imaju izraženu rodnicu, manje su i rastu u šumi. Također se može zamijeniti s bijelim kišobranima, što nije opasno.
HRANLJIVE KVALITETE
Mlade gljive su jestive, ugodnog su okusa i mirisa, no zbog opasnosti da ih zamijenite sa smrtonosno otrovnim vrstama, bolje ih je suzdržati. Osim toga, gljiva je vrlo rijetka. Vjerojatno je zbog toga ponekad deklarirana kao blago otrovna.