Arapska kultura i vegetarijanstvo su kompatibilni

Meso je važan atribut vjerske i društvene kulture Bliskog istoka, a jesu li ga se spremni odreći kako bi riješili ekonomske i ekološke probleme? Amina Tari, aktivistica PETA-e (People for the Ethical Treatment of Animals), privukla je pozornost jordanskih medija kada je izašla na ulice Ammana u haljini boje salate. Pozivom “Neka vegetarijanstvo bude dio tebe” pokušala je potaknuti interes za prehranu bez životinjskih namirnica. 

 

Jordan je bio posljednja stanica PETA-ine svjetske turneje, a zelena salata možda najuspješniji pokušaj da se Arape potakne na razmišljanje o vegetarijanstvu. U arapskim zemljama argumenti za vegetarijanstvo rijetko izazivaju odgovore. 

 

Mnogi domaći intelektualci, pa čak i članovi udruga za zaštitu životinja, kažu da je to težak koncept za istočnjački mentalitet. Jedan od aktivista PETA-e, koji nije vegetarijanac, bio je ogorčen postupcima organizacije u Egiptu. 

 

“Egipat nije spreman za ovakav stil života. Postoje drugi aspekti vezani uz životinje koje bi prvo trebalo razmotriti”, rekao je. 

 

I dok je Jason Baker, direktor azijsko-pacifičkog ogranka PETA-e, primijetio da uklanjanjem mesa iz prehrane "činite više za životinje", ideja nije dobila veliku podršku. U razgovorima s aktivistima ovdje u Kairu, postalo je jasno da je vegetarijanstvo "previše stran koncept" za neposrednu budućnost. I možda su u pravu. 

 

Ramazan je već na pomolu, a potom i Kurban-bajram, praznik kada milijuni muslimana diljem svijeta kolju kurbane: važno je ne podcijeniti važnost mesa u arapskoj kulturi. Inače, stari Egipćani među prvima su kravama napravili kućne ljubimce. 

 

U arapskom svijetu postoji još jedan jak stereotip o mesu – to je društveni status. Ovdje si samo bogati mogu priuštiti meso svaki dan, a siromašni teže tome. 

 

Neki novinari i znanstvenici koji brane stav nevegetarijanaca tvrde da su ljudi prošli određeni put evolucije i počeli jesti meso. Ali ovdje se postavlja još jedno pitanje: nismo li dosegli takav stupanj razvoja da možemo samostalno birati način života – na primjer, onaj koji ne uništava okoliš i ne uzrokuje patnju milijuna ljudi? 

 

Na pitanje kako ćemo živjeti u narednim desetljećima mora se odgovoriti bez obzira na povijest i evoluciju. A istraživanja pokazuju da je prelazak na biljnu prehranu jedan od najlakših i najučinkovitijih načina borbe protiv klimatskih promjena. 

 

UN je naveo da je uzgoj životinja (bilo industrijski ili tradicionalni uzgoj) jedan od dva ili tri glavna uzroka onečišćenja okoliša na svim razinama – od lokalne do globalne. A upravo bi rješavanje problema sa stočarstvom trebalo postati glavno u borbi protiv iscrpljivanja zemljišta, onečišćenja zraka i nestašice vode te klimatskih promjena. 

 

Drugim riječima, čak i ako niste uvjereni u moralne dobrobiti vegetarijanstva, ali vam je stalo do budućnosti našeg planeta, onda ima smisla prestati jesti životinje – iz ekoloških i ekonomskih razloga. 

 

U istom Egiptu uvoze se stotine tisuća goveda za klanje, kao i leća i pšenica i druge komponente tradicionalne egipatske prehrane. Sve to košta puno novca. 

 

Kad bi Egipat poticao vegetarijanstvo kao ekonomsku politiku, mogli bi se nahraniti milijuni Egipćana koji su u potrebi i žale se na rastuće cijene mesa. Kao što se sjećamo, potreban je 1 kilogram hrane za proizvodnju 16 kilograma mesa za prodaju. Riječ je o novcu i proizvodima koji bi mogli riješiti problem gladnog stanovništva. 

 

Hossam Gamal, dužnosnik egipatskog ministarstva poljoprivrede, nije mogao navesti točan iznos koji bi se mogao uštedjeti smanjenjem proizvodnje mesa, ali ga je procijenio na "nekoliko milijardi dolara". 

 

Gamal nastavlja: “Mogli bismo poboljšati zdravlje i stil života milijuna ljudi da ne moramo trošiti toliko novca da zadovoljimo želju za jedenjem mesa.” 

 

Ukazuje i na druge stručnjake, poput onih koji govore o smanjenju površine pogodne za stanovanje zbog sadnje krmnog bilja. "Gotovo 30% površine planeta bez leda trenutno se koristi za stočarstvo", piše Vidal. 

 

Gamal kaže da Egipćani jedu sve više mesa, a potreba za stočnim farmama raste. Više od 50% mesnih proizvoda koji se konzumiraju na Bliskom istoku dolazi s tvorničkih farmi, rekao je. Smanjenjem potrošnje mesa, tvrdi on, “možemo učiniti ljude zdravijima, nahraniti što više ljudi i poboljšati lokalno gospodarstvo korištenjem poljoprivrednog zemljišta za njegovu namjenu: za usjeve – leću i grah – koje trenutačno uvozimo.” 

 

Gamal kaže da je jedan od rijetkih vegetarijanaca u službi, a to često predstavlja problem. “Kritiziraju me što ne jedem meso”, kaže. “Ali kada bi ljudi koji se protive mojoj ideji gledali na svijet kroz ekonomsku i ekološku realnost, vidjeli bi da nešto treba izmisliti.”

Ostavi odgovor