Sve donedavno, nutricionisti i edukatori makrobiotike nisu se slagali da vitamin B12 igra ključnu ulogu u održavanju zdravlja. Nekad smo mislili da je nedostatak B12 isključivo povezan s anemijom. Sada nam postaje jasno da čak i mali nedostatak ovog vitamina, unatoč činjenici da je stanje krvi normalno, već može stvoriti probleme.
Kada nema dovoljno B12, u krvi se proizvodi tvar koja se zove homocistein, a visoke razine homocisteina povezane su s povećanim rizikom od srčanih bolesti, osteoporoze i raka. Nekoliko studija koje su uključivale promatranje i vegetarijanaca i makrobiotičara pokazuju da su te skupine u gorem položaju od nevegetarijanaca i makrobiotičara u tom pogledu jer imaju više homocisteina u krvi.
Možda, što se tiče vitamina B12, kod vegetarijanaca još više strada makrobiota, ali najviše stradaju vegani. Dakle, ako smo u pogledu ostalih čimbenika rizika u sigurnijoj poziciji od “svejeda”, u pogledu B12 gubimo od njih.
Iako nedostatak B12 može, posebice, povećati rizik od osteoporoze i raka. U isto vrijeme, vegetarijanci i makrobioti imaju mnogo manje šanse da postanu žrtve kardiovaskularnih bolesti.
Čini se da to potvrđuju podaci, prema kojima vegetarijanci i poluvegetarijanci imaju mnogo manje šanse da umru od kardiovaskularnih bolestinego “svejedi”, ali rizik od raka za nas je isti.
Kada je u pitanju osteoporoza, najvjerojatnije smo u opasnosti., jer količina bjelančevina i kalcija koju unosimo (dugotrajno) jedva doseže donju granicu norme, ili su čak i te tvari iskreno nedostatne, a upravo je takva situacija u većini makrobiota. Što se tiče raka, realnost života pokazuje da nismo nimalo zaštićeni.
Od aktivni vitamin B12 prisutan je samo u životinjskim proizvodimanego miso, alge, tempeh ili druge popularne makrobiotičke namirnice...
Životinjske proizvode oduvijek smo povezivali s bolestima, ekološkom neravnotežom i slabim duhovnim razvojem, a sve je to slučaj kada se životinjski proizvodi konzumiraju nekvalitetno iu velikim količinama.
Međutim, ljudi trebaju životinjske proizvode i uvijek su ih koristili u prošlosti ako su bili dostupni. Stoga treba ustanoviti koliko je ovih proizvoda optimalno za potrebe suvremenog čovjeka i koji su najbolji načini njihove pripreme.