Neki povijesni dokumenti svjedoče da su dvanaestorica apostola, pa čak i Matej, koji je zamijenio Judu, bili vegetarijanci, te da su se prvi kršćani suzdržavali od jedenja mesa iz razloga čistoće i milosrđa. Na primjer, sveti Ivan Zlatousti (345.-407. po Kr.), jedan od istaknutih apologeta kršćanstva svog vremena, napisao je: “Mi, poglavari kršćanske Crkve, uzdržavamo se od mesne hrane kako bismo svoje tijelo držali u pokornosti … jedenje mesa je protivno prirodi i prlja nas.”
Klement Aleksandrijski (n.e 160-240) pr. Kr.), jedan od utemeljitelja crkve, nedvojbeno je imao veliki utjecaj na Krizostoma, jer je gotovo stotinu godina ranije napisao: Ne stidim se nazvati ga “zloduhom utrobe”, najgorim od demona. Bolje je brinuti se za blaženstvo nego svoja tijela pretvarati u životinjska groblja. Stoga je apostol Matej jeo samo sjemenke, orašaste plodove i povrće, bez mesa.” Vjeruje se da se Milosrdne propovijedi, također napisane u XNUMX. stoljeću nove ere, temelje na propovijedima sv. Petra i priznati su kao jedan od najranijih kršćanskih tekstova, s iznimkom same Biblije. “Propovijed XII” nedvosmisleno kaže: “Neprirodno jedenje mesa životinja prlja na isti način kao i pogansko štovanje demona, sa svojim žrtvama i nečistim gozbama, sudjelujući u kojima čovjek postaje pratilac demona.” Tko smo mi da raspravljamo sa sv. Petre? Nadalje, vodi se rasprava o prehrani sv. Pavla, iako u svojim spisima ne pridaje veliku pozornost hrani. Evanđelje 24 kaže da je Pavao pripadao nazaretskoj školi, koja je strogo slijedila načela, uključujući i vegetarijanstvo. U svojoj knjizi A History of Early Christianity, Mr. Edgar Goodspeed piše da su rane škole kršćanstva koristile samo Evanđelje po Tomi. Dakle, ovaj dokaz potvrđuje da je sv. Thomas se također suzdržavao od jedenja mesa. Osim toga, učimo od časnog oca Crkve Euzebija (264.-349. po Kristu). pr. Kr.), pozivajući se na Hegezipa (c. 160. pr. Kr.) da je Jakov, kojeg mnogi smatraju Kristovim bratom, također izbjegavao jesti životinjsko meso. Međutim, povijest pokazuje da se kršćanska religija postupno udaljavala od svojih korijena. Iako su rani crkveni oci slijedili biljnu prehranu, Rimokatolička crkva je zadovoljna zapovijedi katolicima da barem drže nekoliko dana posta i ne jedu meso petkom (u spomen na Kristovu žrtvenu smrt). Čak je i ovaj recept revidiran 1966. godine, kada je Konferencija američkih katolika odlučila da je dovoljno da se vjernici suzdrže od mesa samo petkom Velike korizme. Mnoge ranokršćanske skupine nastojale su izbaciti meso iz prehrane. Zapravo, najraniji crkveni spisi svjedoče da je jedenje mesa službeno dopušteno tek u XNUMX. stoljeću, kada je car Konstantin odlučio da će njegova verzija kršćanstva od sada postati univerzalna. Rimsko Carstvo je službeno usvojilo čitanje Biblije koje je dopuštalo jedenje mesa. I kršćani vegetarijanci bili su prisiljeni držati svoja uvjerenja u tajnosti kako bi izbjegli optužbe za herezu. Priča se da je Konstantin naredio da se rastopljeno olovo izlije u grlo osuđenih vegetarijanaca. Srednjovjekovni kršćani dobili su jamstva od Tome Akvinskog (1225.-1274.) da je ubijanje životinja dopušteno božanskom providnošću. Možda je na Akvinčevo mišljenje utjecao njegov osobni ukus, jer, iako je bio genij i po mnogo čemu asket, njegovi biografi ga još uvijek opisuju kao velikog gurmana. Naravno, Akvinski je poznat i po svom učenju o različitim vrstama duša. Životinje, tvrdio je, nemaju dušu. Zanimljivo je da je Akvinski također žene smatrao bezdušnima. Istina, s obzirom da se Crkva na kraju smilovala i priznala da žene ipak imaju dušu, Akvinski je nevoljko popustio rekavši da su žene stepenicu više od životinja koje dušu zasigurno nemaju. Mnogi kršćanski vođe prihvatili su ovu klasifikaciju. Međutim, izravnim proučavanjem Biblije postaje jasno da životinje imaju dušu: I svim zvijerima zemaljskim, i svim pticama nebeskim, i svim gmizavcima po zemlji, u kojima je duša je živ, dao sam sve zelene biljke za hranu (Post. 1: 30). Prema Reubenu Alkeleiju, jednom od najvećih hebrejsko-engleskih lingvističkih znanstvenika XNUMX. stoljeća i autoru The Complete Hebrew-English Dictionary, točne hebrejske riječi u ovom stihu su nefesh (“duša”) i chayah (“život”). Iako popularni prijevodi Biblije ovu frazu obično prevode jednostavno kao "život" i time impliciraju da životinje ne moraju nužno imati "dušu", točan prijevod otkriva upravo suprotno: životinje nedvojbeno imaju dušu, ali barem prema Bibliji .