“Iste grablje”: zašto biramo partnere koji su međusobno slični?

Mnogi ljudi žele izgraditi skladne odnose, ali stalno biraju destruktivne partnere. Koji mehanizmi psihe određuju naš izbor i kako ih promijeniti, kaže klinička psihologinja.

Vjerojatno ste čuli za ljude koji uvijek nailaze na iste partnere. Postoji osjećaj da ne uče na «greškama prošlosti». Zašto je to tako?

U odabiru partnera postoji jednostavno pravilo: vaš mozak «primjećuje» samo ono što «zna», ono što mu je već poznato. Ne želite živjeti iskustvo u kojem se ne osjećate kao kod kuće. Dakle, nećete opravdati alkoholičara ako to nitko u vašoj obitelji nije učinio. I obrnuto: ako je, na primjer, vaša majka bila u toksičnoj vezi i u isto vrijeme “preživjela”, tada će njezino dijete kopirati ovaj obrazac ponašanja i vjerojatno će se naći u istoj situaciji.

Dok nastavljamo ponavljati lekcije iz prošlosti, biramo ljubavnike koji su kao dva graška u mahuni.

Čini se kao

Činimo fatalan izbor u korist partnera čije nam je ponašanje razumljivo i poznato. Možemo nesvjesno uhvatiti opasne signale: na primjer, osjetiti da je muškarac agresivan poput tate. Ili sklona manipulaciji, poput majke. Stoga “padamo” na partnere koji nam ne odgovaraju – “prilijepimo”, ponekad i nesvjesno, za neuhvatljivi osjećaj da je toliko sličan svojoj majci ili ocu...

Dakle, ugrađeni mehanizmi naše psihe određuju ne samo stil našeg života, već i izbor budućeg partnera. Zaobići «zaštitne blokove» razmišljanja zbog kojih stalno birate slične partnere može biti prilično teško sami. Uostalom, godinama su se nizali u nama.

Dva pitanja koja će vam pomoći da napustite "grablje"

  1. Pokušajte odgovoriti jednim pridjevom na pitanje: «Što sam ja kad nisam u vezi?». Imenujte riječ iz senzualne sfere koja prenosi emocije, na primjer: u vezi sam sretan, zatvoren, zadovoljan, uplašen... Ako vam padne na pamet riječ s negativnom konotacijom, onda se najvjerojatnije opirete pronalaženju vrijednog partnera unutra sami. Na primjer, kada ste s nekim, osjećate se ovisno ili se osjećate kao da prestajete rasti. Ovo je neugodno stanje, pa možete nesvjesno izbjegavati veze ili pronaći partnere s kojima je nemoguće izgraditi dugoročnu vezu.
  2. Sada si postavite još jedno pitanje: "Od koga sam naučio kako biti u vezi na ovaj način?" U glavi će mi iskočiti slika određene osobe: mame, tate, tete, bake, djeda, pa čak i filmskog heroja koji je utonuo u dušu. Shvativši izvor svog stava (“Ja sam u takvoj i takvoj vezi, i to sam naučio od…”), izvadit ćete ga iz nesvjesnog prostora, dati mu ime i definiciju. Sada ste u mogućnosti to znanje «vratiti» ljudima koji su vam ga usadili. I na taj način moći ćete staru nepotrebnu instalaciju zamijeniti novom, sa znakom plus. Na primjer, umjesto “u vezi sam izdana i napuštena”, možete sebi reći “u vezi sam sretan i nadahnut.” Na taj se način možemo postaviti da tražimo ne ono što nam je poznato (i što nas može uništiti i uznemiriti), već ono što će nam donijeti radost i inspiraciju.

Kada se identificiramo i proradimo kroz negativne stavove, oslobađamo se tereta prošlosti, opuštamo se, učimo vjerovati svijetu. Sve smo korak bliže svom snu (i tisuću koraka dalje od grabulja, na koje smo donedavno s takvim entuzijazmom kročili).

Ostavi odgovor