Psihologija

Bol, ljutnja, ljutnja uništavaju naše odnose, truju nam živote, ometaju komunikaciju. Možemo njima upravljati ako razumijemo njihovu korisnu svrhu. Udžbenik korak po korak s objašnjenjima.

Često se žalimo na svoje osjećaje. Na primjer, ne možemo komunicirati s voljenima jer smo ljuti na njih. Želimo se osloboditi ljutnje kako nas ne bi ometala.

Ali što se događa ako se doista riješimo ljutnje? Najvjerojatnije će na njegovo mjesto doći drugi neugodni osjećaji: nemoć, ljutnja, očaj. Stoga naš zadatak nije osloboditi se svojih osjećaja, već naučiti kako njima upravljati. Ako je osjećaj ljutnje pod našom kontrolom, tada će njezina pojava pomoći u rješavanju problematičnih situacija koje se javljaju u našim životima. Da biste naučili kako upravljati osjećajima, prvo morate preuzeti punu odgovornost za njihov izgled.

Kako to učiniti? Prije svega, razumijevanjem kakvu korist nam donosi ovaj ili onaj osjećaj. Prihvativši korisnu svrhu osjećaja i ponašanja u kojem se oni manifestiraju, moći ćemo to ponašanje kontrolirati.

Svaki osjećaj je signal potrebe

Svaki osjećaj je signal neke potrebe. Ako si postavimo pitanje: “Na koju potrebu ukazuje moj osjećaj?”, možemo pronaći načine ponašanja koji će pomoći u zadovoljenju te potrebe. Također možemo odbiti ovu potrebu ako nije vitalna. Zadovoljavajući potrebe na vrijeme, nećemo dopustiti da osjećaj raste i apsorbira nas. Ovo je upravljanje vašim osjećajima. Naravno, ako je potreba zadovoljena, tada osjećaj koji nas je iritirao (signalizirao nezadovoljenu potrebu) ustupa mjesto drugom osjećaju — zadovoljstvu.

Problem je u tome što dosadne osjećaje često ne doživljavamo kao vlastite tvorevine koje nam pripadaju. Ali nakon što ste uspjeli razumjeti njegovu (osjećajnu) korisnu svrhu, možete promijeniti svoj stav prema njemu i, u skladu s tim, prisvojiti ga. Osjećaj postaje moja vlastita manifestacija, saveznik.

Primjeri signala koji daju osjećaje

Prekršaj, u pravilu, javlja da se neke važne stvari u partnerskim odnosima ne puštaju u javnost. Osjećamo potrebu za podrškom, ali je ne prijavljujemo.

Anksioznost prije ispita, na primjer, može biti signal da se trebate bolje pripremiti. A tjeskoba tijekom važnog sastanka upozorava da morate jasnije kontrolirati situaciju.

Anksioznost može signalizirati potrebu da se nešto osigura u budućnosti.

Impotencija — potreba za traženjem pomoći od druge osobe.

Bijes — Moja prava su na neki način povrijeđena i potrebno je uspostaviti pravdu.

Ljubomora — Previše sam fokusiran na kontrolu života druge osobe i zaboravljam na svoje zadatke.

Praksa upravljanja osjećajima

Ova radionica u pet koraka pomoći će vam da shvatite korisnu svrhu svojih osjećaja i ako želite promijeniti uobičajeno ponašanje za učinkovitije djelovanje.

1. Popis osjećaja

Napravite svoj popis osjećaja. Samo zapišite u stupac nazive različitih osjećaja kojih se sjećate. Ispiši u stupac, jer je mjesto desno još potrebno za druge zadatke. Ne preporučamo korištenje popisa preuzetih s interneta. Suština zadatka je upravo aktiviranje sjećanja na osjećaje i njihova imena. A popis pročitanih, kao što se pokazalo iskustvom, praktički se ne zadržava u pamćenju. Dopunite svoj popis u roku od nekoliko dana. Tada shvatite da se više ne možete sjetiti niti jednog imena, tada možete upotrijebiti internetsku varalicu i dodati one osjećaje koji su bili izvan vašeg iskustva.

2. Procjena

Uzmite svoj popis osjećaja i desno od svakog označite kako ga vi (ili ljudi općenito) doživljavate: kao «loše» ili «dobre» ili, bolje rečeno, ugodno i neugodno. Koji su se osjećaji pokazali većim? Razmislite koja je razlika između onih osjećaja koji su ugodni i onih koji su neugodni?

3. Revalorizacija

Umjesto uobičajene podjele osjećaja na “dobre” i “loše” na koje je većina nas navikla, razmislite o njima kao o osjećajima koji potiču na djelovanje i osjećajima koji dovršavaju radnju ili zadovoljenje potrebe. Stavite nove oznake na svoj popis desno od naziva osjećaja. Vjerojatno ćete se tijekom ovog zadatka sjetiti novih osjećaja. Dodajte ih na popis.

4. Preliminarni zaključci

Usporedite kojih je osjećaja više među onima koji potiču na djelovanje: ugodnih ili neugodnih. A kojih je osjećaja više među završnim akcijama? Razmislite koje zaključke možete izvući iz ovog iskustva. Kako ga možete koristiti za sebe i druge?

5. Svrha osjećaja

Uzmi svoj popis. S desne strane možete napisati korisnu svrhu svakog osjećaja. Odredite potrebu koju to ukazuje. Na temelju prirode ove potrebe, formulirajte vjerojatnu korisnu svrhu osjećaja. Dobit ćete, na primjer, takav zapis: "Ogorčenost je signal da ne znam kako zatražiti svoja prava." Analizirajte što vam ti osjećaji govore. Na koje vas radnje potiču? Od čega se brane ili na što pozivaju? Koji je njihov korisni dio. Što se nadate da ćete dobiti od drugih ili od sebe kada imate ove osjećaje?

Može postojati nekoliko takvih opcija, i to je dobro. Mogu se razlikovati od osobe do osobe. Pomaže razumjeti ne samo sebe, već i druge ljude. Uostalom, iza izraženog osjećaja stoji potreba. I možete odgovoriti izravno na potrebu, a ne na riječi koje prate osjećaj.

Ostavi odgovor