Biti majka u Tunisu: Nacirino svjedočanstvo

Nacira je porijeklom iz Tunisa, kao i njezin suprug, njezin dragi iz djetinjstva s kojim je ljetovala u predgrađu Tunisa. Imaju dvoje djece, Eden (5 godina) i Adama (2 i pol godine). Priča nam kako doživljavamo majčinstvo u njezinoj zemlji.

U Tunisu je rođenje slavlje!

Tunižani imaju velike rođendane. Običaj je da ovcu žrtvujemo da nahranimo rodbinu, susjede, ukratko – što više ljudi. Nakon poroda u Francuskoj, za najstariju smo čekali da se vratimo tamo i organiziramo obiteljsku večeru. Selidba, dvije trudnoće i Covid nisu nam išli u prilog. Prošlo je predugo otkako smo išli u Tunis... Kao dijete sam tamo provela dva ljetna mjeseca i u suzama se vratila u Francusku. Boli me što moja djeca ne govore arapski. Nismo inzistirali, ali priznajem da mi je žao. Kad razgovaramo jedno s drugim s mojim mužem, prekidaju nas: ” Što to govoriš? “. Srećom, prepoznaju puno riječi, jer se nadamo da ćemo uskoro biti tamo, a volio bih da mogu komunicirati s obitelji.

Vrijedni običaji

Moja svekrva je došla živjeti kod nas na 2 mjeseca kada se rodila Eden. U Tunisu mladi porod miruje 40 dana, kako tradicija nalaže. Bilo mi je ugodno nasloniti se na nju, iako nije bilo lako cijelo vrijeme. Svekrva uvijek ima riječ u obrazovanju i to se mora prihvatiti. Naši običaji traju, imaju značenje i dragocjeni su. Za svoju drugu, svekrva mi je umrla, sve sam radio sam i vidio sam koliko mi nedostaje njena podrška. Ovih 40 dana obilježen je i ritualom gdje rodbina provodi kod kuće u susretu s novorođenčetom. Zatim pripremamo "Zrir" u lijepim šalicama. Riječ je o visokokaloričnoj kremi od sezama, orašastih plodova, badema i meda, koja mladoj majci vraća snagu.

U tuniskoj kuhinji, harissa je sveprisutna

Svaki mjesec nestrpljivo čekam dolazak mog tuniskog paketa. Obitelj nam šalje komplet za preživljavanje! Unutra se nalaze začini (kim, korijander), voće (hurme) i posebno suhe paprike s kojima radim svoju domaću harisu. Ne mogu živjeti bez harisse! Trudna, bez koje je nemoguće, čak i ako to znači da imate jake refleksije kiseline. Moja svekrva bi mi tada rekla da jedem sirovu mrkvu ili žvakaću gumu (prirodnu koja dolazi iz Tunisa) kako ne bih patila i da bih mogla nastaviti jesti ljuto. Mislim da ako i moja djeca toliko vole harissu, to je zato što su je kušala dojenjem. Eden sam dojila dvije godine, kako se to preporučuje u zemlji, a danas još dojim Adama. Omiljena večera moje djece je “topla tjestenina” kako je zovu.

Za doručak je verbena za sve

Uskoro ćemo sinove obrezati. Zabrinjava me, ali odlučili smo otići na kliniku u Francuskoj. Pokušat ćemo organizirati veliku zabavu u Tunisu, ako to dopuste sanitarni uvjeti, s glazbenicima i puno ljudi. Dječaci su na današnji dan pravi kraljevi. Već znam što će biti na švedskom stolu: ovčeći kus-kus, tuniski tagine (od jaja i piletine), mechouia salata, brdo peciva i, naravno, dobar čaj od pinjola. Moja djeca, kao mali Tunižani, piju zeleni čaj razrijeđen mentom, timijan i ružmarin,budući da su imali godinu i pol. Vole ga jer ga mnogo šećerimo. Za doručak je za svakoga verbena, ona koju nalazimo u našem poznatom paketu poslanom sa sela.