Veliki je broj ljudi koji se vole baviti svojim unutarnjim problemima, biti ih svjesni. Zahtjev “Želim razumjeti sebe”, “Želim razumjeti zašto mi se to događa u životu” jedan je od najpopularnijih zahtjeva za psihološkim savjetovanjem. On je i jedan od najnekonstruktivnijih. Ovo pitanje kombinira nekoliko tipičnih želja: želju da budem u centru pažnje, želju da sažaljevam sebe, želju da pronađem nešto što objašnjava moje neuspjehe — i, u konačnici, želju da riješim svoje probleme, a da zapravo ništa ne učinim za to.
Pogrešno je vjerovati da svijest o problemu automatski vodi njegovom uklanjanju. Ne, nije. Ovaj mit već dugi niz godina iskorištava psihoanaliza, ali to ne potvrđuje praksa. Ako razumna osoba snažne volje, shvaćajući problem, postavi ciljeve i poduzme potrebne radnje, te radnje mogu otkloniti problem. Sama po sebi svijest o problemu rijetko išta mijenja.
S druge strane, svijest o problemu je stvar od iznimne važnosti. Kod inteligentnih i jakih ljudi svijest o problemu dovodi do postavljanja cilja, a potom i do racionalne aktivnosti koja može otkloniti problem.
Da bi problem počeo pokretati i motivirati, potrebna vam je njegova svijest, razumijevanje da nešto nije samo značajka, ne samo neka okolnost, kojih ima mnogo — već problem, odnosno nešto ozbiljno i prijeteće. Treba vam barem malo, makar i glavom — ali se plašite. Ovo stvara probleme, ovo je problematiziranje, ali to je ponekad opravdano.
Ako djevojka puši i ne smatra to svojim problemom, uzalud je. Bolje je to nazvati problemom.
Svijest o problemu prvi je korak u prevođenju problema u zadatke.