Anthony Kavanagh, šaljivdžija

Anthony Kavanagh: mladi tata u Olimpiji

Na pozornici Olympie od 8. do 12. veljače komičar Anthony Kavanagh se Infobebes.com povjerava o svojoj karijeri i očinstvu…

Vratili ste se na pozornicu sa svojim showom “Antony Kavanagh izlazi”. Zašto ste odabrali ovaj naslov?

To je prije svega način da kažem da preuzimam odgovornost za ono što mislim, a time i za ono što jesam. Dugo se nisam usuđivao reći. Radila sam pogrešne stvari u sobi, ali nisam si dopustila da dam svoje mišljenje, jer sam iz Quebeca. Nisam htio proći za stranca koji kritizira francusko društvo.

Već 12 godina pravim karijeru u Francuskoj i, kad sam došao do četrdesete, rekao sam sebi prestani. Imam pravo govoriti. Kao umjetnik, ako ne kažeš što misliš, umireš.

Moja prethodna emisija, “Ouate Else” bila je prijelaz. Postupno sam počeo puštati. Vidjeli smo da ide dobro pa smo nastavili. Odlučio sam promijeniti ton.

Odabrao sam i ovaj naslov jer sam u svojim počecima mnogo puta čuo: “Anthony Kavanagh je gay”. Međutim, u to vrijeme, nikako! (smijeh). Čim je muškarac malo uredan, ima metroseksualni izgled, pokreće glasine. U ovoj emisiji postoji skeč u kojem se pitam kako bih reagirala da mi sin kaže da je gay. U ovoj sceni zamišljam i reakciju svog oca da sam mu rekla da sam homoseksualna...

A kako biste reagirali da vam je sin rekao isto?

Želim da moj sin bude sretan. U to vrijeme bio bih iznenađen. Ali to nije moj život, to je njegov, to je njegovo tijelo, njegov izbor. Sve što želim je da budem vodič za svog sina. S druge strane, da sam ovako objavio svom ocu, koji je bio Haićanin, on to ne bi želio čuti…

Istovremeno ste komičar, pjevač, glumac i TV voditelj. Koja vas uloga najviše zanima?

Ja sam netko kome lako dosadi. Teško je izabrati, ali humor je moja prva ljubav. Znao sam da bi mi mogao biti odskočna daska za puno drugih stvari. Pjesma je još jedna strast. Ali da moram birati, to bi bila pozornica za kontakt koji možemo imati s javnošću. Jedinstveno je!

Igrali ste u filmovima “Antilles sur scene” i “Agathe Cléry”, posebice s Valérie Lemercier. Kino, razmišljate li o tome?

Da, razmišljam o tome, prije su drugi ti koji ne misle na mene (smijeh). Zapravo, ili me uloge koje mi nude ne zanimaju, ili su to uloge dežurnog “crnog”, a u ovom slučaju uvijek odbijam.

Teže je snimati filmove u Francuskoj kad si crnac?

U Francuskoj se stvari odvijaju vrlo sporo. To je zemlja revolucija, moramo čekati da događaji dobiju zamah, eksplodiraju, kao u ekspres loncu, da se to promijeni. Stvari će se pomaknuti, ali istina je da stvari ne idu dovoljno brzo. Ja sam za više raznolikosti na ekranu prije svega. Želio bih vidjeti više glavnih uloga za žene, a da se one ne svode na pozornicu vaza. Francuska je latino država, još uvijek mačo. Malo je i invalida, Azijata, pretilih ljudi na ekranu... svi oni koji predstavljaju Francusku. A u ovom registru ima još puno posla...

Ostavi odgovor