Mogu li svi ljudi doživjeti iste emocije? Da i ne. Proučavajući jezike naroda svijeta, znanstvenici su otkrili razlike kako u nazivima emocija tako iu onome što razumijemo pod tim imenima. Ispada da čak i univerzalna ljudska iskustva u različitim kulturama mogu imati svoje nijanse.
Naš govor je izravno povezan s razmišljanjem. Čak je i sovjetski psiholog Lev Vygotsky tvrdio da su najviši oblici psihološke komunikacije svojstvene čovjeku mogući samo zato što mi, ljudi, uz pomoć mišljenja općenito odražavamo stvarnost.
Odrastajući u određenom jezičnom okruženju, razmišljamo na svom materinjem jeziku, biramo nazive za predmete, pojave i osjećaje iz njegovog rječnika, učimo značenje riječi od roditelja i “sunarodnjaka” u okviru naše kulture. A to znači da, iako smo svi ljudi, možemo imati različite ideje, na primjer, o emocijama.
“Iako je zovete ružom, barem ne…”
Kako mi, kao ljudi različitih kultura, razmišljamo o osnovnim emocijama: strahu, ljutnji ili, recimo, tuzi? Vrlo drugačije, kaže dr. Joseph Watts, znanstveni novak na Sveučilištu u Otagu i sudionik međunarodnog projekta proučavanja međukulturalne raznolikosti pojmova emocija. Istraživački tim projekta čine psiholozi sa Sveučilišta Sjeverne Karoline (SAD) i lingvisti s Instituta za prirodne znanosti Max Planck (Njemačka).
Znanstvenici su ispitali riječi iz 2474 jezika koji pripadaju 20 glavnih jezičnih obitelji. Koristeći računalni pristup, identificirali su obrasce "koleksifikacije", fenomena u kojem jezici koriste istu riječ za izražavanje semantički povezanih koncepata. Drugim riječima, znanstvenike su zanimale riječi koje su značile više od jednog pojma. Na primjer, na perzijskom se isti oblik riječi "ænduh" koristi za izražavanje tuge i žaljenja.
Što ide s tugom?
Stvaranjem golemih mreža koleksifikacija, znanstvenici su uspjeli povezati koncepte i riječi za njihovo imenovanje na mnogim jezicima svijeta te su otkrili značajne razlike u načinu na koji se emocije odražavaju u različitim jezicima. Na primjer, u nakh-dagestanskim jezicima "tuga" ide ruku pod ruku sa "strahom" i "tjeskobom". A u jezicima Tai-Kadai koji se govore u jugoistočnoj Aziji, koncept "tuge" blizak je "žaljenju". To dovodi u pitanje opće pretpostavke o univerzalnosti semantike emocija.
Ipak, promjena semantike emocija ima svoju strukturu. Pokazalo se da jezične obitelji koje su u neposrednoj geografskoj blizini imaju sličnije “poglede” na emocije od onih koje su međusobno udaljenije. Vjerojatni razlog je taj što su zajedničko podrijetlo i povijesni kontakt između ovih skupina doveli do zajedničkog razumijevanja emocija.
Istraživači su također otkrili da za cijelo čovječanstvo postoje univerzalni elementi emocionalnog iskustva koji mogu proizaći iz uobičajenih bioloških procesa, što znači da način na koji ljudi razmišljaju o emocijama nije oblikovan samo kulturom i evolucijom, već i biologijom.
Opseg projekta, nova tehnološka rješenja i pristupi omogućuju šire sagledavanje mogućnosti koje se otvaraju u ovom znanstvenom smjeru. Watts i njegov tim planiraju dalje istraživati međukulturalne razlike u definiciji i imenovanju mentalnih stanja.
neimenovani osjećaji
Jezične i kulturološke razlike ponekad idu toliko daleko da se u rječniku našeg sugovornika može naći pojam za osjećaj koji nismo ni navikli izolirati kao nešto zasebno.
Na primjer, na švedskom, "resfeber" znači i tjeskobu i radosno iščekivanje koje doživljavamo prije putovanja. A Škoti su dali poseban izraz "tartle" za paniku koju doživljavamo kada se, upoznajući osobu s drugima, ne možemo sjetiti kako se zove. Poznat osjećaj, zar ne?
Da bismo doživjeli sram koji osjećamo prema drugome, Britanci, a nakon njih i mi, počeli smo koristiti izraz “španjolski sram” (španjolski jezik ima svoju frazu za neizravnu sramotu – “vergüenza ajena”). Inače, na finskom postoji i naziv za takvo iskustvo – “myötähäpeä”.
Razumijevanje takvih razlika važno je ne samo za znanstvenike. Na poslu ili na putovanju mnogi od nas moraju komunicirati s predstavnicima drugih kultura koji govore različite jezike. Razumijevanje razlike u mišljenju, tradiciji, pravilima ponašanja, pa čak i konceptualne percepcije emocija može biti od pomoći, a u nekim situacijama i odlučujuće.