Mora li se sreća zaslužiti?

Je li osjećaj sreće naše prirodno pravo ili nagrada za dobra djela i trud? Osmijeh sreće ili nadoknada za pretrpljenu patnju? Koja je zasluga nekoga tko je duboko zadovoljan životom, obitelji, poslom i zadovoljan svakim novim danom? Je li godinama išao do svog cilja ili je samo "rođen u košulji"?

Sposobnost biti sretan 50% ovisi o urođenim karakteristikama: tipu osobnosti, temperamentu, strukturi mozga — rezultati su brojnih studija. A to znači da se mnogi od nas od djetinjstva osjećaju sretnima/nesretnima, bez obzira što nam se događa.

"A ipak, naši postupci - koje aktivnosti biramo, kojim ciljevima težimo, kako komuniciramo s ljudima - utječu na svjetonazor mnogo više nego što se čini", kaže psihologinja Tamara Gordeeva. — Naša osobnost nije postavljena, ona se formira u procesu interakcije sa svijetom. Možete reći “Nemam dovoljno dopamina” i biti tužni zbog toga. Ali ako krenemo djelovati, situacija se mijenja. Prije svega, ono što nas čini sretnima je smislena i kreativna aktivnost, posebno vezana uz pomoć drugim ljudima i usmjerena — koliko god to glasno zvučalo — mijenjati svijet na bolje.

Postoje mnoge strategije ponašanja koje nam pomažu da se osjećamo zadovoljnije životom. To uključuje prakticiranje zahvalnosti, korištenje svojih snaga i uvažavanje pozitivnih iskustava. Od važnijih — sposobnost održavanja toplih odnosa temeljenih na poštovanju i prihvaćanju, te u komunikaciji biranja aktivnih i konstruktivnih načina reagiranja. To znači suosjećati i radovati se, pojašnjavati, postavljati pitanja, biti potpuno uključen u situaciju.

Ako su vaši ciljevi više u kategoriji “biti” nego “imati”, tada će se sreća približiti

Drugi put do sreće vodi kroz sposobnost suradnje sa svijetom, ostanka smirenosti, bez panike i straha od poteškoća. "Ključno načelo je interes za život, koji nas odvlači od pretjeranih briga i tjeskoba", napominje Tamara Gordeeva. “Kada smo egocentrični i nepažljivi prema drugima, vjerojatnije je da ćemo se osjećati jadno.”

Nekome tko je uravnotežen, otvoren i dobroćudan po prirodi ili zbog obiteljskog odgoja lakše je slijediti ove strategije. Drugi moraju raditi na svom svjetonazoru i odnosima s drugima: svjesno odustati od neumjerenih želja, stvoriti dobre navike, na primjer, prisjetiti se navečer tri dobra događaja koja su se dogodila tijekom dana. I tada će život donijeti više zadovoljstva.

Drugo je pitanje koliko je opravdan takav cilj postati sretan. "Što više težimo sreći, to smo dalje od nje", objašnjava psiholog. “Bolje je odabrati ciljeve na temelju svojih vrijednosti.” Ako su vaši ciljevi više u kategoriji “biti” nego “imati”, vezani uz osobni rast, razvoj kompetencija ili odnosa s drugima, tada će se sreća približiti.

Ostavi odgovor