Biti majka u Bugarskoj: Cvetelinino svjedočanstvo

s našim Cvetelina, 46, majka Helene i Maxa. Udana je za Francuza i živi u Francuskoj.

“Odgajao sam svoju djecu kako sam osjećao, na svoj način”

“Ako propustiš prvih dvadeset dana, zajebano je”, rekla mi je majka prije nego se Helena rodila. Čak i da sam svoju djecu odgajala na svoj način, ova rečenica me nasmijala, ali mi je i ostala u glavi... Zadala sam si i cilj da moja djeca noće s mjesec dana. I uspio sam. Rodila sam u Francuskoj, muž i svekrve su odavde. Za ženu iz iseljenika, u glavi su mi se malo sudarili glasovi koji su davali različite savjete o obrazovanju... Ali za svoje drugo dijete, sina Maxa, učinila sam kako sam osjećala, a da nisam bila pod pritiskom da prođem dobro.

Za bugarsku majku važno je poštovanje prema starijima

Tradicija mog sela ponekad me iznenadi. Moje su djevojke prvu bebu rodile sa 18 godina, a poštovale su poznato “pravilo tazbine”: kad se oženiš, useliš se kod tazbine (svako na svoj kat). Mlada majka pri rođenju odmara 40 dana dok se njezina svekrva brine o bebi. Osim toga, ona se jedina kupa tih dana jer je najstarija, ta koja zna! Rekao sam jednoj od svojih teta da se nikada ne bih pridržavao ovog običaja. Odgovorila je da nismo iznimka u poštivanju starijih. Neke su tradicije vrlo duboke. Ponekad radim stvari jer mi je mama pričala o tome! Primjerice, objasnila mi je da je glačanje dječje odjeće neophodno jer toplina dezinficira tkaninu. Tamo žene zajedno brinu o majčinstvu, ja sam bila sasvim sama.

Bugarski jogurt, institucija!

Bugarski jogurt, jako mi je žao. Uzgajamo naš “Lactobacillus bulgaricus”, mliječni ferment koji daje ovaj tako poseban i neponovljiv okus. U djetinjstvu me majka dojila, a onda me odbila dajući mi bočice bugarskog jogurta razrijeđenog u vodi. Nažalost, prehrambena industrija, jogurti s konzervansima i mlijeko u prahu postupno nestaju naše bugarsko naslijeđe. Ja sam kupila aparat za pravljenje jogurta jer unatoč svemu on mora biti prisutan u genima moje djece. Oni su veliki jeduci jogurta! S druge strane, pratila sam uvođenje francuske hrane, a za vrijeme obroka u Bugarskoj, moj muž je našoj tada 11-mjesečnoj kćeri dao janjeći kotlet da ga sisa... Bila sam u panici i gledala sam je, ali on je rekao: “Don Nemoj misliti da bi se mogla ugušiti ili progutati iskosa, samo pogledaj sreću u njezinim očima!” “

U Bugarskoj se društvo mijenja, pogotovo od kraja komunizma

Žene pri rođenju doista se trebaju odmoriti i zaštititi se što je više moguće izvana. U rodilištu se mladoj majci teško može približiti. Nedavno je tatama dopušteno da ostanu. U selima osjećam pravi jaz s Francuskom. Čak sam i prijateljici koja je upravo rodila (na 15. katu rodilišta) poslala košaru obješenu na užetu s hranom! Rekao sam sebi da je to malo zatvor... Ili opet, kad sam saznao da sam trudna s Helenom, bio sam u Bugarskoj i vidio sam ginekologa koji mi je dao shvatiti da moram prestati sa seksom jer to nije dobro za mene dijete. Ali društvo se mijenja, pogotovo od kraja komunizma. Žene rade i više ne ostaju kod kuće tri godine da bi odgajale djecu. Čak i naše slavno poštovanje malo nestaje... I mi imamo svoju djecu kraljeve!

Intervju Ania Pamula i Dorothée Saada