Hodanje i vožnja bicikla mogu ublažiti umor kod pacijenata oboljelih od raka

Ljudi koji se liječe od raka često pate od kroničnog umora, ali redovite šetnje ili vožnja bicikla mogu povećati njihovu razinu energije, prema studiji koju je objavila Cochrane Library.

Dugotrajni umor kod pacijenata oboljelih od raka okrivljuje se za samu bolest, koja je često popraćena bolovima, te za učinke tretmana poput kemoterapije. Prethodne studije pokazale su da pacijentima može pomoći odgovarajuća prehrana, razgovor s terapeutom, pa čak i akupunktura.

Fiona Cramp i njezin kolega James Byron-Daniel sa Sveučilišta West of England u Bristolu prikupili su i analizirali rezultate 56 istraživanja, koja su obuhvatila više od 4 osobe. pacijenata s umorom povezanih s rakom. Neki od njih bili su uključeni u program vježbanja, a neki nisu vježbali i činili su kontrolnu skupinu. Većina ovih studija bavila se ženama s rakom dojke.

Učestalost vježbanja i količina vremena posvećenog tome varirala je ovisno o istraživanju – od dva treninga tjedno do dnevnih treninga u trajanju od 10 minuta do 2 sata. Program aktivnosti također je bio raznolik – od šetnje, vožnje biciklom, do vježbi snage i joge.

U više od polovice studija pacijenti su izvodili različite vježbe ili su mogli izabrati aktivnost koja im odgovara.

Analiza je otkrila da je tjelesna aktivnost, tijekom i nakon liječenja raka, bila povezana s višim razinama energije kod pacijenata.

Aerobne aktivnosti (tj. one u kojima se energija dobiva kroz procese sagorijevanja kisika) – poput hodanja ili vožnje bicikla – ublažavale su umor bolje od treninga snage.

Cramp naglašava da poanta nije u tome da bi oboljeli od raka trebali odjednom početi trčati, iako će se neki osjećati dovoljno dobro da će odmah moći trčati ili voziti bicikl. Međutim, želimo potaknuti ljude da počnu s manje truda - istaknuo je istraživač.

Dodaje da će prosječna osoba imati koristi od tjelesne aktivnosti, ali koristi će biti drugačije.

Najnovija analiza pokazala je da su, primjerice, pacijenti s rakom dojke ili prostate imali koristi od tjelovježbe, ali ne i pacijenti s rakom krvi (poput leukemije ili limfoma). "Neki pacijenti na hematološkim odjelima možda nemaju dovoljno rezervi da uvijek toleriraju vježbanje", komentira za Reuters Carol Enderlin sa Sveučilišta Arkansas za medicinske znanosti u Little Rocku, koja nije koautorica studije.

Kako hematološke zloćudne bolesti iscrpljuju krvne stanice, krv ovih pacijenata možda neće biti dovoljno sposobna prenositi kisik. Stoga bi aerobna tjelovježba ili tjelovježba s malim dozama mogla biti bolja opcija za te pacijente, pretpostavlja Enderlin. (PAP)

jjj / agt /

Ostavi odgovor