Ulomak iz uvodnog dijela knjige Zoje Borisove „Priprema za skladan porod. Porođaj je jedinstvena pjesma za svaku ženu”

Duhovna babica na porodu prilagođava se snažnim energetskim tokovima koji prate proces rađanja. Bez osjećaja porođajnog toka ne bih se mogla poroditi, vidjeti što treba učiniti u tom trenutku. Stoga često meditiram o osjećaju porođajnog toka, a jednog dana kad sam to puno radila, sanjala sam da rađam u bolnici. 

Svoje stezaljke u snu možete razraditi vrlo učinkovito, jer je stanje u snu slično stanju tijekom poroda - to je granično stanje između stvarnosti i onostranog. Često žena tijekom poroda zaspi na minutu između dva pokušaja... Osim fizičkog efekta spavanja tijekom poroda, tu je, naravno, i njegova energetska komponenta, kao i ona duhovna. Energetski gledano, odlazak na spavanje omogućuje oslobađanje tokova uključenih u druga područja, stegnutih u porocima moralnih načela. Ti tokovi, koje je žena potisnula radi društvenog priznanja, imaju ogromnu moć. Njihova je kolosalna energija stoljećima zloupotrijebljena, porobljena društvenim strukturama, a kao rezultat, bol tijekom poroda za mnoge žene u modernoj kulturi. Porod omogućuje ženi (a ujedno i muškarcu koji je voli, ako govorimo o utjecaju ženskih erotskih energija tijekom poroda) oslobađanje energetskih tokova kako bi ih u potpunosti uključila u realizaciju vlastitih potencijala. 

Sanjala sam da se to događa među liječnicima, jer vodeći porode kod kuće, istražujući temu prirodnog poroda i aspekt sirove prehrane u smislu što prirodnijeg poroda, pomažem primaljama koje nemaju takvu priliku i rade u rodilište, prilažem svoju ciglu zajedničkom radu. U snu se moja aktivnost simbolično očitovala u tome što mi je medicinsko osoblje na početku poroda naredilo da idem mijesiti tijesto – možete misliti koliko to možda nije doraslo na vlastitom porodu, ali ja rado pristao, samo svjesno održavajući osjećaj radosti radi dobrog poroda. Pomislio sam u snu: „Unatoč tome što ne jedem kuhanu hranu, rado ću kuhati za druge, jer osnova sirove prehrane je radost i prihvaćanje različitih aspekata svijesti, a osnova dobrog rođenje je radost i prihvaćanje vlastite prirode.” Također, unatoč činjenici da ne primam porode u rodilištu i ne podržavam sustav opstetričke skrbi koji sada postoji u rodilištima, bila bih jako sretna kada bi posao koji duhovne primalje obavljaju diljem svijeta nekako pomogao pomaknuti s mrtvih stajališta službene medicine. Što manje međusobnog nerazumijevanja, prijepora, sukoba bude vezano uz porodničku skrb, što više istraživački duh, prihvaćanje i suradnja bude prevladavao nad rigidnošću, inertnošću, dogmatizmom, to ćemo manje viđati slučajeve teških poroda u našoj praksi. Uostalom, porodilje su vrlo osjetljiva bića, hvataju uobičajene mentalne stavove i nisu zaštićene od vibracija strahova okoline koji ih mogu uštipnuti u porodu. 

U snu uvjetovana situacijom da ću morati roditi unutar bolničkih zidova, postavila sam si cilj da me ta činjenica ne ometa, već da se usredotočim na procese koji se odvijaju u mom tijelu, unatoč svim vrstama vanjske prepreke. U svojoj pažnji nisam pridavao važnost ni mišljenjima liječnika, ni njihovim rutinama i stereotipima. U jednom sam trenutku shvatila da postojim samo ja i moje ženske energije, koje mi govore o mojoj jedinstvenoj i neponovljivoj liniji života i o mojim svijetlim, magičnim željama – iracionalnim, nepoznatim nikome osim meni – ali upravo takvima, otkrivajući koje , Lako i prirodno mogu plivati ​​duž valova generičkog potoka. Osjećao sam se kao da moja ženska snaga teče s jedne strane potoka – iz samog izvora života. Moj strah od boli i neizvjesnost jesam li sposoban za egocentrično i beskompromisno ponašanje u odlučujućoj situaciji – ovo je na periferiji, uz obale rijeke – bili su prisutni negdje daleko, daleko i osjećali su se kao zone svijesti u koje Bolje da ne “izletim”. Osim toga, bilo je i treće – to je razotkrivanje mog potencijala, preobrazba ženske energije – to je već s onu stranu toka – s strane mora, ili čak oceana života – koje je obećavalo ocean, ta nagrada i spoznaja, u koju svakako i zasluženo uranjam nakon neprekidnog bivanja u struji ženskih generičkih pulsacija. U snu nisam skrenuo svoju dragocjenu pozornost na naredbe liječnika, nisam došao u sukob s njima, već naprotiv, maksimalno sam pokazao svoj kreativni potencijal u ovoj situaciji. Doista, za razotkrivanje ženskih energija potrebna je upravo stalna stvaralačka interakcija s okolnim prostorom, stvaranje, pretvaranje bilo koje situacije u snagu, pretvaranje svake proturječnosti u odgovoru na pitanje, očitovanje nemanifestiranog, rađanje nerođenih, razjašnjavanje tame, uskrsnuće uništenih... Bilo je važno beskompromisno, egoistično usredotočiti se na vlastite senzacije, shvatila sam da me nitko osim mene neće izvući na porodu. I samo prilagođavanjem svoje svijesti, mogu se zaštititi od vanzemaljskog uplitanja.    Sjećam se kako mi se u tom trenutku u snu uključio osjećaj toka rađanja, a s njim i moja intuicija, koja mi pomaže da taj osjećaj zadržim i ne učinim previše, ne uzdrmam posudu svog tijela preplavljenog energijom. Valovi porođajne struje počeli su usmjeravati moje tijelo u plesu, kružnim pokretima, bili su toliko snažni da sam ih i nakon buđenja osjećala cijeli dan. Vođen tim valovima, počeo sam u snu raditi samo ono što je pojačavalo te osjećaje, na primjer, za sebe sam položio dvije deke na pod: “Strogo do kardinalnih točaka, samo ovako, nikako drugačije!” – U snu sam osjetio, pronašao zaštitne simbolične amajlije, počeo pjevati. I sve to je u meni uključilo i ojačalo osjećaj struje rođenja – snažnih vibracija koje prolaze kroz tijelo i tjeraju me da se krećem i plešem. Vjerojatno, u stvarnosti, nisam mogao biti toliko uronjen u osjećaj struje rođenja, ali još uvijek mi se naježi trbuh kada se sjetim vibracija koje sam doživio tijekom ronjenja. Kad sam se probudila, nakupio se osjećaj protoka kroz maternicu i vodio me cijeli dan. Unatoč bolničkom okruženju, bio je to nevjerojatan san, jer sam se u njemu osnažila, prihvatila odgovornost za svoje postupke, proradila i spoznala strah od boravka u bolnici na porodu. Oslobodila sam energiju toka rođenja u snu, uklonila stege rođene iz straha. Prije toga uvijek sam imala određeni strah od rodilišta, što me zapravo i ponukalo da dijete rodim kod kuće, a onda da pomažem drugim ženama u tome. Znala sam da nemam dovoljno egocentrizma da branim svoje interese i prirodnost procesa u rodilištu. Stoga sam se u srcu poklonila pred snagom duha žena koje su uspjele sasvim dobro roditi u službenim zidovima rodilišta – otrgnuti se od vanjskog svijeta i fokusirati na svečani događaj, blokirajući strku i bezličan pristup. sa svetošću ovog događaja. Pri porodu u rodilištu ne uspijeva svatko agresivno uplitanje u osobni prostor otopiti u svojim kreativnim energijama. Nije slučajnost da žena ima moćne socijalne vještine koje joj omogućuju samopouzdanu interakciju u timu, a pritom ne gubi dodir sa svojom duhovnom prirodom. Ta joj je sposobnost neophodna za dobro rađanje. Štiti je “sebičnost”, koja kod žene nije agresivna po prirodi, već je fleksibilna i kreativna, koja svojim nezadrživim samopouzdanjem rađa i otkriva nove trendove u svijetu.    

Ostavi odgovor